Iako se kriza može pojaviti u bilo kojem području ljudskog djelovanja, najčešća je asocijacija na krizu u području ekonomije. Krize i krizne situacije dolaze iznenada i neočekivano te mogu uzrokovati katastrofalne posljedice u svakom poduzeću, stoga veliku pažnju treba usmjeriti na krizni menadžment koji izdvaja poduzeća koja će uspjeti prebroditi krizu, od onih koji to neće. Kriza remeti poslovanje, može naštetiti ugledu poduzeća i negativno utječe na financije. Krizni menadžment poduzima niz koraka i mjera koje poduzeću olakšavaju nositi se sa nastalim događajem.

---

Najvažnija faza kriznog menadžmenta događa se prije nego što problem nastane, a to je postojanje kriznog menadžmenta unutar poduzeća. Naravno, najbolji način upravljanja krizom je izbjegavanje krize, no u situacijama kao što je bila pojava pandemije uzrokovane koronavirusom koju nitko nije mogao očekivati niti poduzeti mjere predostrožnosti, takva praksa se nije mogla primijeniti. Stvaranje profesionalnog tima za upravljanje krizama unutar  kojeg trebaju biti uključeni pojedinci iz svih disciplina vašeg poduzeća na čelu sa direktorom, prvi je korak u rješavanju krize. Takav tim će pravilno procijeniti slabosti i ranjivosti poduzeća. Lakše je kasnije smanjiti svoj tim za upravljanje krizama nego dodati nove članove usred trajanja krize.

Prepoznavanje i priznavanje postojanja problema u poslovanju je drugi korak suočavanja s krizom. Pravovremena reakcija može spasiti poslovanje poduzeća, a zanemarivanje i negiranje loših rezultata pogoršava situaciju i vodi još dublje u krizu. Velik je broj pokazatelja koji upućuju na mogućnost pada u poslovanju, identificiraju mjesta nastanka problema i time pomažu menadžerima u donošenju odluka koje će poduzeće izvući iz kriznih situacija. Savjetuje se održati „ brainstorming” sa svojim kriznim menadžmentom i navesti sve što bi moglo štetiti vašem poduzeću. Uključivanjem zaposlenika u svim odjelima smanjit ćete rizik da propustite nešto kritično.

Treći korak upravljanja krizom je izrada plana rada, odnosno strategije, gdje treba  postaviti jasne ciljeve. Treba izbjegavati korištenje generičkog obrasca kao odgovor na krizu. Odabir strategije izlaska ovisi o uzroku krize, vremenu trajanja i stupnju njenog razvoja u poduzeću. Svaka je kriza jedinstvena te ne postoji jedno, univerzalno rješenje oporavka. Proces upravljanja krizom je kružni proces koji se konstantno nadograđuje i nikada ne završava. Na taj način se potiče poslovna izvrsnost organizacije, a rizik nastanka nove krize sveden je na minimum.

U razdoblju oporavka nakon krize vrši raščlamba provedenog kriznog menadžmenta, sa pojedincima se komuniciraju potrebne promjene te se plasiraju dodatne poruke po potrebi. Također tada se poduzeće vraća u normalne uvjete svojeg poslovanja. Kriza u tom trenutku više nije središnja točka na koju menadžment obraća svu svoju pozornost, ali u tom trenutku kriza i dalje zahtjeva određeni oprez. Takozvana „postkrizna” faza nastupa kada štete i nesigurnost prouzročene krizom nestaju i kada je u određenoj mjeri uspostavljen red. Neophodna je i istraga i analiza usmjerenih k objašnjenju što se doista dogodilo, zašto, kako, tko je kriv za događaj i što je potrebno poduzeti i učiniti da bi se takve krizne situacije u budućnosti spriječile. Svrha je potaknuti poduzeće da sljedeću krizu dočeka mnogo bolje pripremljena negoli je to bio slučaj s netom završenom te osigurati da dionici poduzeća imaju pozitivnu sliku o trudu koji je krizni menadžment uložio u kriznoj situaciji.

---