Financijski izvještaji su temeljna podloga za izračunavanje različitih financijskih pokazatelja. Financijski izvještaji sadrže podatke i informacije o poslovanju društva u proteklom obračunskom razdoblju. Analiza financijskih izvještaja omogućava uvid u sadašnje rezultate poslovanja, ali također omogućava uvid u razvoj poslovanja tijekom određenog vremena. Na temelju prethodno prikupljenih informacija i podataka, analiza može utjecati na buduće rezultate i performanse poduzeća. Ova web aplikacija omogućava ocjenu vašeg poslovnog subjekta na temelju pet pokazatelja: likvidnosti, zaduženosti, aktivnosti, ekonomičnosti i profitabilnosti.

POKAZATELjI POSLOVANjA

LIKVIDNOST

Likvidnost je sposobnost da poduzeće podmiri svoje kratkoročne obveze. Također, likvidnost je svojstvo imovine ili njezinih pojedinih dijelova da se mogu pretvoriti u gotovinu dostatnu za pokriće preuzetih obveza. Poduzeća u svom poslovanju teže očuvanju likvidnosti, odnosno sposobnosti da pravovremeno podmiruju svoje obveze, uspoređuju kratkoročne obveze s kratkoročnim izvorima dostupnima za podmirivanje kratkoročnih obveza . Pokazatelji likvidnosti značajni su financijskim managerima koji donose odluke vezane za podmirivanje obveza prema dobavljačima, kreditorima, državi, ali su također značajni i samim kreditorima i dobavljačima.

Pokazatelji likvidnosti

1. Koeficijent tekuće likvidnosti

Mjeri sposobnost poduzeća da podmiri svoje kratkoročne obveze. On je pokazatelj likvidnosti najvišeg stupnja jer u odnos dovodi pokriće i potrebe za kapitalom u roku od jedne godine. Zadovoljavajuća vrijednost koeficijenta tekuće likvidnosti je ona koja ne odstupa značajno od industrijskog prosjeka, a ukoliko industrijski prosjek nije poznat, tada bi ovaj omjer trebao iznositi približno 2:1.

2. Koeficijent ubrzane likvidnosti

Koeficijent ubrzane likvidnosti prikazuje da li poduzeće ima dovoljno kratkoročnih sredstva da podmiri dospjele obveze, a bez prodaje zaliha. Kao i kod koeficijenta tekuće likvidnosti, poželjna vrijednost ovog pokazatelja je ona koja ne odstupa značajno od industrijskog prosjeka. Ukoliko industrijski prosjek nije poznat, tada je poželjna vrijednost koeficijenta ubrzane likvidnosti približno jednaka omjeru 1:1.

3. Koeficijent trenutne likvidnosti

Koeficijent trenutne likvidnosti ukazuje na trenutnu platežnu sposobnost poduzeća. To je odnos novca kao najlikvidnijeg oblika imovine i kratkoročnih obveza.

4. Koeficijent financijske stabilnosti

Koeficijent financijske stabilnosti predstavlja omjer dugotrajne imovine i kapitala uvećanog za dugoročne obveze. Što je vrijednost ovog pokazatelja manja, to je likvidnosti i financijska stabilnost veća, tj. povećava se učešće radnog kapitala.

5. Neto obrtni kapital

Neto obrtni kapital je razlika između obrtnih sredstava tvrtke, kao što su gotovina, potraživanja i zalihe sirovina i gotovih proizvoda, i njihovih tekućih obveza, kao što su obveze prema dobavljačima. Neto obrtni kapital mjera je operativne učinkovitosti poduzeća i njegovog kratkoročnog financijskog zdravlja. Ako obrtna sredstva tvrtke ne prelaze njezine tekuće obveze, onda mogu postojati problemi s plaćanjem vjerovnika ili poduzeće čak može bankrotirati. Koncept upravljanja obrtnim kapitalom obuhvaća određivanje oblika kratkoročnog financiranja obrtnih sredstava te dugoročnog financiranja za onaj dio obrtnih sredstava koji treba biti dugoročno prisutan u poslovanju poduzeća.

ZADUŽENOST

Pokazatelji zaduženosti pokazuju strukturu kapitala i putove kojima poduzeće financira svoju imovinu. Oni određuju stupanj korištenja financijskih sredstava za koja se firma zadužila. Poduzeća sa značajno visokim stupnjem zaduženosti gube financijsku fleksibilnost, mogu imati probleme pri pronalaženju novih investitora, a mogu se suočiti i s rizikom bankrota. Zaduženost nije nužno loša, naime, ukoliko je stupanj zaduženosti pod kontrolom, a posuđena sredstva se koriste na pravi način, zaduženost može rezultirati porastom povrata na investirano. Treba imati na umu vezu između pokazatelja zaduženosti i pokazatelja profitabilnosti.

Pokazatelji zaduženosti

1. Koeficijent zaduženost

Koeficijent zaduženosti pokazuje do koje mjere poduzeće koristi zaduživanje kao oblik financiranja, odnosno koliki je postotak imovine nabavljan zaduživanjem. Što je veći odnos duga i imovine, veći je financijski rizik (rizik da neće biti u mogućnosti vratiti dug), a što je manji, niži je financijski rizik.

2. Koeficijent vlastitog financiranja

Koeficijent vlastitog financiranja prikazuje koliko je imovine financirano iz vlastitog kapitala.

3. Odnos duga i vlastitog kapitala

Odnos duga i vlastitog kapitala pokazuje zaduženost u odnosu na vrijednost vlastitoga kapitala.  Visoka vrijednost ovog pokazatelja ukazuje na moguće poteškoće pri vraćanju posuđenih sredstava i plaćanju kamata. Poduzeće se ne bi se trebalo zaduživati iznad vrijednosti vlastitog kapitala.

4. Stupnjevi pokrića

Stupnjevi pokrića ukazuju na pokriće dugotrajne imovine dugoročnim izvorima, odnosno kapitalom. Dio dugoročnih izvora, zbog održanja likvidnosti, mora biti iskorišten za financiranje kratkotrajne imovine. Kada se stupnjevi pokrića razmatraju u kontekstu likvidnosti znači da kratkotrajna imovina premašuje kratkoročne obveze, odnosno, da postoji veći dio radno raspoloživog kapitala koji će osigurati da će sve kratkoročne obveze biti podmirene.

5. Pokriće troškova kamata

Pokriće troškova kamata prikazuje dinamičku zaduženost poduzeća. Sagledava sposobnost poduzeća da iz ostvarene operativne dobiti (dobiti prije odbitka troškova za kamate i porez) podmiruje troškove kamata s temelja korištenja tuđih izvora, te  ukazuje hoće li poduzeće moći osigurati plaćanje kamata na posuđena sredstva u budućnosti.

AKTIVNOST

Pokazatelji aktivnosti prikazuju kako efikasno poduzeće upotrebljava svoje resurse. Pokazatelji aktivnosti se mogu smatrati i pokazateljima sigurnosti i pokazateljima uspješnosti poslovanja. Upućuju na brzinu cirkulacije imovine u poslovnom procesu i njezinu sposobnost da ostvaruje prihode Pokazatelji aktivnosti poznati su pod nazivom koeficijenti obrtaja koji se računaju na temelju odnosa prometa i prosječnog stanja. Ukazuju na brzinu cirkulacije imovine u poslovnom procesu. Koeficijent obrtaja se izračunava za ukupnu imovinu, kratkotrajnu imovinu i potraživanja. Na temelju koeficijenta obrtaja potraživanja moguće je utvrditi i prosječno trajanje naplate potraživanja.

Pokazatelji aktivnosti

1. Koeficijent obrta ukupne imovine

Koeficijent obrta ukupne imovine govori koliko puta se ukupna imovina kompanije obrne u toku jedne godine, odnosno koliko se uspješno koristi imovina. To je najčešće korišten pokazatelj koji izražava veličinu imovine potrebne za postizanje određene razine prodaje ili kune iz prodaje koje donosi svaka kuna imovine.

2. Koeficijent obrta dugotrajne imovine

Koeficijent obrta dugotrajne imovine pokazuje koliko uspješno poduzeće koristi dugotrajnu imovinu s ciljem stvaranja prihoda. Poželjno je postići što veću vrijednost pokazatelja jer to znači da je manje novca potrebno za stvaranje prihoda vezanog u fiksnoj imovini. Opadajući pokazatelj može biti indikator potrebe investiranja u postrojenja, opremu ili neku drugu stalnu imovinu.

3. Koeficijent obrta kratkotrajne imovine

Koeficijent obrta kratkotrajne imovine prikazuje koliko puta se kratkotrajna imovina poduzeća obrne u tijeku jedne godine. Mjeri relativnu efikasnost kojom poduzeće rabi kratkotrajnu imovinu za stvaranje prohoda. Poduzeća s većom vrijednošću ovog indikatora u načelu posluju učinkovitije zbog toga što za realizaciju iste vrijednosti prihoda angažiraju manje kratkotrajne imovine.

4. Koeficijent obrta zaliha

Koeficijent obrta zaliha prikazuje koliko puta se zalihe obrnu u toku jedne godine. Kod ovog pokazatelja poželjna je veća vrijednost, jer to znači da se sa manjim zalihama ostvaruje veći prihod od prodaje. Za izračun se može koristiti prosjek zaliha na početku i na kraju razdoblja ili samo zalihe s kraja razdoblja.

5. Koeficijent obrta potraživanja

Koeficijent obrta potraživanja stavlja u odnos prihod od prodaje sa stanjem potraživanja. Na temelju tog koeficijenta moguće je utvrditi prosječno trajanje naplate potraživanja. Ovaj pokazatelj bi se trebao kretati oko industrijskog prosjeka.

EKONOMIČNOST

Pokazatelji ekonomičnosti mjere  odnos  prihoda  i  rashoda  te  pokazuju  koliko se prihoda ostvari po jedinici rashoda, a računaju se na temelju podatka iz računa dobiti i gubitka. Odnos  ukupnih  prihoda  i  ukupnih  rashoda  rezultira  pokazateljem  ukupne ekonomičnosti, no da bi se poslovanje pojedinog društva bolje sagledalo potrebno je računati i parcijalne pokazatelje ekonomičnosti. Ako je vrijednost pokazatelja manja od 1 to znači da društvo ostvaruje gubitak, stoga je poželjno da koeficijent ekonomičnosti bude što veći broj.

1. Ekonomičnost ukupnog poslovanja

Ekonomičnost ukupnog poslovanja je najopćenitiji  pokazatelj ekonomičnosti, jer stavlja u odnos ukupno ostvarene prihode sa ukupnim nastalim rashodima.

2. Ekonomičnost poslovanja

Mjerilo ekonomičnosti poslovanja koje izražava odnos između ostvarenih učinaka i količine rada, predmeta rada, sredstava za rad i tuđih usluga potrebnih za njihovo ostvarenje. Odnosno, ekonomičnost poslovanja prikazuje koliko novčanih jedinica ukupnih prihoda poduzeće ostvaruje na jednu novčanu jedinicu rashoda.

3. Ekonomičnost financiranja

Ekonomičnost financiranja stavlja u omjer financijske prihode i financijske rashode. Poželjno je da koeficijent ekonomičnosti financiranja bude veći od 1, odnosno da su prihodi  jednaki ili veći od rashoda jer u suprotnom se ostvaruje gubitak poslovanja.

4. Ekonomičnost izvanrednih aktivnosti

Ekonomičnost izvanrednih aktivnosti u omjer stavlja izvanredne prihode i rashode. Što je omjer veći to je stanje u društvu bolje.

PROFITABILNOST

Pokazatelji profitabilnosti su odnosi koji povezuju profit s prihodima iz prodaje i investicijama, a ukupno promatrani pokazuju ukupnu učinkovitost poslovanja poduzeća. Analiza profitabilnosti poslovanja poduzeća svrstava se u najvažnije dijelove financijske analize. Mjere sposobnost poduzeća da ostvari određenu razinu dobiti u odnosu prema prihodima, imovini ili kapitalu.

1. Neto marža profita

Neto marža profita računa se kao odnos čiste neto dobiti poduzeća i njegovih ukupno ostvarenih prihoda. Marža profita pruža sveobuhvatan prikaz poslovne izvedbe poduzeća jer odražava sve operativne politike i eliminira utjecaj politika zaduživanja.

2. Stopa povrata imovine

Stopa povrata imovine je indikator uspješnosti korištenja imovine u stvaranju dobiti. Odnosi se na dobit koju poduzeće generira iz jedne novčane jedinice imovine, te govori i o tome kolika je intenzivnost imovine.

3. Stopa povrata kapitala

Stopa povrata kapitala prikazuje koliki profit društvo generira koristeći novac koji su vlasnici investirali u njega , odnosno prikazuje povrat na vlastiti kapital.  Koliko će dobiti ostvariti poduzeće na 1 kn uloženog vlastitog kapitala.

Učitajte svoj GFI POD u ponuđenu aplikaciju i dobiti ćete upozorenje  na određene nedostatke u poslovanju vašeg poslovnog subjekta.